Rezultati pretrage - Russell, Bertrand 1872-1970

Bertrand Russell

Platon Gottfried Leibniz David Hume Percy Bysshe Shelley G.E. Moore John Stuart Mill Gottlob Frege Ludwig Wittgenstein George Santayana Alfred North Whitehead Thomas Paine Giuseppe Peano | utjecao_na = Ludwig Wittgenstein A. J. Ayer Rudolf Carnap Kurt Gödel Karl Popper W. V. Quine Noam Chomsky J. L. Austin Saul Kripke Moritz Schlick Alfred Tarski Friedrich Waismann Donald Davidson A. S. Eddington Alan Turing Hannah Arendt Jules Vuillemin John McDowell Satish Kumar Gareth Evans Roderick Chisholm Narhar Ambadas Kurundkar Ernest Gellner | nagrade = 20px Nobelova nagrada za književnost 1950. | potpis =Bertrand Russell signature.svg }} Bertrand Arthur William Russell, 3. grof Russell (Trelleck, 18. svibnja 1872. – Penrhyndeudraeth, 2. veljače 1970.), engleski filozof, matematičar, logičar, povjesničar i društveni reformator. Jedan je od najsvestranijih znanstvenika 20. stoljeća.

Na Trinity Collegeu u Cambridgeu studirao je filozofiju i matematiku, gdje po završetku studija 1895. počinje sveučilišnu karijeru, ali je 1916. udaljen zbog borbene proturatne agitacije, a 1918. je iz istog razloga zatvoren na šest mjeseci. Potomak je ugledne plemićke obitelji, ali ubrzo i sam stječe glas slobodnog mislioca, pacifista, kritičara građanskog morala i borca za ljudsku jednakost. Politički se angažira na lijevom krilu laburističke stranke, ali na zastupničkim izborima 1922. i 1923. nema uspjeha. Od 1938. do 1944. predavao je na različitim sveučilištima u SAD-u, a tek je 1944. ponovno izabran za profesora na Trinity Collegeu. I nakon Drugog svjetskog rata nastavlja s političkim aktivnošću humanista: bori se protiv ''"ludila hladnog rata"'', predsjedava Međunarodnom sudu za utvrđivanje ratnih zločina u Vijetnamu, pa je u 89. godini drugi put zatvoren kao vođa i sudionik antinuklearnih demonstracija.

Godine 1950. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Njegovo prvo filozofsko zanimanje vezano je uz matematički prikaz filozofije, a iz te faze proizašlo je monumentalno djelo ''"Principia mathematica"'' nastalo u suradnji s A. N. Whiteheadom, koje je obojici autora donijelo svjetsku slavu i postalo ishodište novog smjera u filozofiji i matematici. Već 1901. istaknuo se kao briljantan logičar, uočivši paradoks koji je proizlazio iz petog aksioma Fregeove logičke analize aritmetike (''Russellov paradoks''). U svojoj konkretnoj društvenoj borbi decidirani je kritičar svake dominacije, proizlazila ona iz vlasništva, države ili iz međurasnih i međuspolnih odnosa. Omogućuje Wikipedia